|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...Mateja...
-živim u Samoboru
-idem u gimnaziju A.G. Matoša
-pjevam u zboru mladih
-tvrdoglava sam
-uporna
-bolesna na sitnice koje bi drugi ljudi inače bacili u smeće(izazivaju neurednost)
-držim se svojih uvjerenja(zbog kojih često dolazim u svakojake rasprave)
-obožavam djecu(u budućnosti bih željela raditi s njima)
Prvi put sam srela oči pune ljubavi i sna. Prvi put sam srela oči u koje sam se zaljubila ja. Tada nisam znala čije su bile, tada nisam znala da te oči plave boje mogu biti moje. Volim ih sad i uvijek ću ih voljeti, te plave oči ću zauvijek ja imati!
lakše je razdvojiti atom,nego razbiti ljudske predrasude
Kad jednoj ljubavi dođe kraj, slabići kukaju, energični smjesta pronađu novu ljubav, a pametni su je već odavno imali u rezervi
Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe
Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira
Želite li znati što Bog misli o novcu, pogledajte ljude kojima ga je dao
Troje može čuvati tajnu samo ako je dvoje od njih mrtvo
Ljubav gradi mostove gdje ih nema
Ako izmijenimo naše misli, svijet oko nas se mijenja
Ne može se opravdati zao čin izvršen s dobrom nakanom. Svrha ne opravdava sredstva.
Ono što nemaš
posudi od samoga sebe
Moja Abeceda
A -anđeli(najljepša stvorenja)
B -biseri(često znam izvalit kojeg)
C -cikla(ne volim ju baš)
Č -čokolada(...fino...)
Ć -ćuk(naježim se kad ga čujem)
D -djeca(obožavam ih)
Đ -đulabije(nisam znala kaj drugo da napišem)
DŽ -džem(...mljac...)
E -entuzijazam(često fali ljudima)
F -Fanika(moja prva beba)
G -glazba(opušta me)
H -Helena(najbola prijatelica)
I -Ilijada(živa dosada)
J -jastuk(mekano i udobno)
K -knjige(volim puno čitati)
L -Luce(žuta minuta)
LJ -ljubav(nešto obavezno u svačijem životu)
M -mama(a ko bi drugi)
N -naušnice(moj najdraži ukras)
O -obitelj(vječna potpora)
P -Pleme spiljskog medvjeda(najbolja knjiga ikad napisana)
R -ručak(asocira na neumjerenost)
S -san(bijeg iz stvarnosti)
Š -škola(izaziva mučnine)
T -test(prolazimo ga svakodnevno)
U -učenje(ne volim ga baš)
V -vjera(daje nam snagu)
Z -zajednica(ljudi)
Ž -život(dar od Boga)
Clana-apologize
ewen though you're so close,
you're miles away from me there's nothing I can do
I feel you slipping away from me
I feel you've created this perfect picture of who I am
I have the fear that I'm going to disappoint you and I'm afraid that it'll change the way you feel about me
Ne zaboravi lijepe dane
Jer ako ih zaboraviš nikad se više neće vratiti
Ako se naljutiš na svoju okolinu,
Ako više ne znaš što i kako,
Sjeti se lijepih dana kad si se smijala i plesala,
Kad si bila bezbrižna poput djeteta.
Ako ti je život pun trpljenja,
ako ti je srce puno gorčine,
a sva nada u sreću odlutala,
brižno potraži one lijepe dane u svojem sječanju
kada na nebu nije bilo ni oblačka,kad ti je život bio pun sunca,pun radosti i sigurnosti.
Ispuni svoju glavu nadom,svoje srce mirom,a svoja usta osmijehom i sve će ponovno biti dobro!!!
How could a love that feels so right
be so forbidden
you're the only one,I'd be with until the end
when I come undone,you bring me back again,
back under the stars,back into your arms
I wish you were here
You wish I was there
if we could only try
to find out what's been missimg
then darling you and I...
Can just stop wishing
Anakin moved a bit closer, staring at her instensely until she turned to face him. "Everything here is magical," he said.
"You could look into the glass and see the water. The way it ripples and moves. It looked so real, but it wasn't."
"Sometimes when you believe something to be real, it becomes real." It seemd to Anakin as if she wanted to look away. But she didn't. Instead she was falling deeper in to his eyes, and he into hers.
"I used to think if you looked too deeply into the glass, you would lose yourself," she said, her voice barely a whisper.
"I think it's true..." He moved forward as he spoke, brushing his lips against hers, and for a moment, she didn't resist, closing her eyes, losing herself. Anakin pressed in closer, a real and deep kiss, sliding his lips across hers slowly. He could lose himself here, could kiss her for hours, forever...
Samo sam suncu rekla da te volim. Samo sam nebu priznala bol. Samo sam proljecu rekla da zelim da vijecno budes moj. Rekla sam zvijezdama da te prate i zamolila vjetrove da mi te vrate!!
From the moment I met you,
all those years ago, a day hasn't gone by when I haven't thought of you.
And now that I'm close to you again, I'm in agony. The closer I get to you, the worse it gets.
The thought of not being with you makes my stomach turn over - my mouth goes dry.
I feel dizzy.
I can't breathe.
I'm haunted by the kiss you should never have given me. My heart is beating, hoping that kiss will not become a scar.
You are in my very soul, tormenting me.
What can I do?
I will do anything you ask...
I am an optimist. I am hopefull. I am not sure. Because I'm your best friend, because I love you, if what you want is to be with Callie then I will do everything in my power to support you and help you make your marriage work. But because I'm your best friend, because I love you, I also have to say, that I'm in love with you. I'm in love with you. I can't promise a future, I can't promise perfection, because we're us, I'm me and you're you. no one knows what will happen. But in my heart, I am sure, I'm in love with you George. And I hope you're in love with me too.
Bok!!
Mislim da je napokon došlo vrijeme da se javim nakon par mjeseci!Stvarno sam zanemarila ovo pisanje bloga,ali jednostavno mi se nije dalo ili nisam imala inspiracije pa je to svejedno.
Razlog zbog kojeg današnji post nema naslova je to što jednostavno nemam neke konkretne teme o kojoj bi danas pisala.Eto tek tolko da vam se javim jer stvarno dugo nisam.
I rupa u mozgu ili kako da to kažem...blokada...ništa o čemu bih pisala.
Da ne meljem bezveze...
...Ostavljam jedan video,mojih ruku djelo...nadam se da će vam se svidjeti(malo neuobičajeno)
Pozdrav!!
Na ljetnoj kiši stojiš ti…Stojiš i kisneš…Gledaš u mene svojim velikim plavim očima…Nisam sigurna što mi želiš reći, nisam sigurna želiš li mi prići, ili samo stojiš i čekaš…
Tvoje usne polako se razdvojiše, rukom prođeš kroz plavu, mokru kosu, te se kapljice rasprše…
Traperice su ti razderane, krvariš…Da li plačeš?
Krećeš…Pokret ti je tako mekan…Ali, zašto sije sunce dok pada kiša? Zašto je srebrna…? Vidim svijetlost na nebu, čudna je…Zove me…Gledaš me…Zašto? Zašto ništa ne govoriš, samo hodaš prema meni i lomiš se…
Zašto ne odgovaraš?…Plačem, želim te zagrliti, ne mogu se pomaknuti, što je to? Pomozi mi…Prolaziš kraj mene, sjedaš na mokar pod, dodiruješ sjenu…Što ti je?
Tu sam…kraj tebe…ne gledaš me više…
« Dođi…» - govoriš…» Dođi mi opet nazad brzo…»
Ne razumijem…
« Naše vrijeme, nedostaje mi…Naši poljupci utisnuti su na mojim usnama…» - pričaš mi i bacaš crvenu ružu u bezdan…Što je to…» Ne boj se…Sada si gdje želiš biti…Nedostajem li ti?»
Hvata me strah…Što to pričaš…Želim te, boli me…Praznina u meni je…
Srebrna kiša te i dalje moči, ti se ne opireš…Razdvajaš usne, ljubiš me, otvaraš ruke, grliš me, diraš moje lice, diraš moje usne, smiješ se…» Oh, kako volim te…» - govoriš…Sretan si, ali, odlaziš…Opet odlaziš…Okrećeš se…» Ne zaboravi me»
O, živote moj, ne idi od mene…
Pogled skrenem prema dolje…Vidim dugu, ali kako? Vidim anđela, o moj Bože…
Kiša me dodiruje, lakše mi je…Otvaram usne, izgovaram « Volim te «…U svijetlu polako nestajem, čujem te kako govoriš, a nema te, zašto? Čujem kako plačeš, osjećam miris ruža i svijeće.
Plovim kroz nebo, letim iznad otoka, zelenila…Vidim plavi vodopad, zove me…Spuštam se…Biserno more, okružuje me…Ali ne, ja nisam na zemlji…Što je to?…Ne bojim se, dobro mi je…
«Ne boj se» - okrenem se, anđeo i vila rastvoriše krila, i odvedoše me pred sud Božji…Ne vjerujem, ja sam umrla, od boli ja sam mrtva…A ti tek sada plačeš za mnom, tek sada me trebaš i želiš…
Ali ja ne mogu bez tebe…Dođi i poljubi me, dođi i voli me…
Jer srebrna kiša anđela odavno je prestala…moja bol opet je stvarna postala…Dođi i oslobodi moju dušu…Dođi, zagrli me…
preuzeto sa:tajnaveza.net(Autorica: iLLuSioN – neke stvari u životu treba cijeniti od samoga početka...)
Pa napokon,neki novi post..znam,znam!Nije me bilo stvarno jako..jako..dugo.Ali kaj ćeš,prezauzeta sam,koliko god se to možda činilo nevjerojatno,tak je..
..
Ponovo je počela škola,a tak svi oni uobičajeni problemi koji zajedno u paketu dolaze s njom.
Jesam li se odmorila? Na to je pitanje dosta teško odgovorit,pa desetak dana i nije baš nešto ak se mene pita.
Ali ne mogu reći da se nisam odmarala,a pod to podrazumjevam spavanje,ljenčarenje,spavanje....i tako u nedogled.
Još tri mjeseca mučenja i onda gotovooo,jedva čekam,ali iz ove perspektive ta tri mjeseca mi se čine jaakoo jako duga
Ali kako došla tako prošla,ja se nadam!U školi je naravno sve po starom,mislim na stanje u razredu,od Sarinog odlaska još se nitko nije odselio...koji napredak
Što se tiće mog društva,ono je na jako dobrom putu da se raspadne
Moniku više uopće skoro ne viđamo,jako smo se udaljile
po mojem mišljenju to je velika šteta,nadam se da ćemo to uspijet izgladit
A do mog sljedećeg posta...šaljem pusu
pozz...
P.S. Ostavljam vam jednu tako tužnu scenu,nadam se da ćete ju pogledat.......plakala sam ko kišna godina
....Obogaćuje onoga koji ga prima i
ne osiromašuje onog koji ga daruje
....Ne traje dulje od jednog trene,a
sjećanje na njega traje dugo
....Nitko nije tako bogat,da mu
osmijeh ne bi bio potreban
....Nitko nije tako siromašan,da ga
ne bi mogao dati
....Svaka radost u kući,potpora je
u poslovanju i osjetljiv je znak
prijateljstva
....Pruža odmor u umoru,pruža utjehu u
žalosti i prirodni je lijek u svakoj patnji
....jer dobro koje se ne može nabaviti
niti posuditi,niti ukrasti,jer on vrijedi
samo kada se daruje
AKO PONEKAD SRETNETE OSOBU KOJA
VAM NE UZVRATI OČEKIVANI OSMIJEH,
BUDITE VELIKODUŠNI I DARUJTE JOJ SVOJ,
JER OSMIJEH JE NAJPOTREBNIJI
ONOJ OSOBI KOJA GA NE ZNA DAROVATI DRUGOJ!
Forgotten tears,
miles and miles.
Unneccessary words,
flying by,in the back of my mind, all of yours.
I long to feel the warmth of your smile. To once more inhale your breath, your heart so close to mine.
Now miles apart. Forgotten tears, of yours and mine.
Of what has become of you and I. The bondage has broken, the ties, the lies. I long to remember that look in your eyes, when you look at me. Beneath thee, under your arms, soft and secure.
Forgotten tears, though never forgotten. Memories like these, of you and me.
A fire ignites inside my nose,
smoke rising till' my eyes tear,
drops of sadness make them close,
tasting the salt of my biggest fear,
I loved you ever since we met,
we were destined to be together,
but out promise I shall not forget,
now that I've lost you...forever,
dont leave me now-dont fly away,
please forgive me you know I tried,
I love you too much you have to stay,
its all my fault, God has lied,
you took my heart in your hand to sever,
it hurts so much inside,
now that I have lost you forever,
find me a place to hide,
so I'll crouch inside my darkened hole,
and wish for another day,
pray to nonexistence to take my soul,
the given price I must pay,
distant past pray upon me,
conceal that which I wish not to see,
strength fade fast as memory,
steadfast towards stagnent history,
always looking-searching for a way out,
that if I just tried harder I would find relief,
but I get so frustrated I want to shout,
and here I am clinging to this belief,
but all I find is this unbearable pain,
as my mind falls numb everthing is still,
all trickling down at once like acid rain,
not even a twitch to this icy chill,
now only my conscience left to sever,
falling endless down the pit of my mind,
faith gone, ambition lost forever,
thoughts dreams goals intertwined,
leaving my heart in the sun to rust,
forced to glue my pieces back together,
never again being able to trust,
my mind darkens with stormy weather,
then I open my eyes and awake from the shade,
I am trapped in a world I can not escape,
Life is a cage the prison I've made,
Life's just a nightmare I want to awake.
